Kad god se sretnemo uvek se zalije . . .
Mi žene smo pravo čudo kada su u pitanju naša poznanstva. Možemo se sprijateljiti sa tamo nekom radnicom iz kioska i zgotiviti je a isto tako smo u stanju da obnovimo nove priče sa starim poznanicama.
Što se mene lično tiče imam par drugarica, neke znam od osnovne škole neke iz srednje škole a neke čak iz vrtića. Svaka je na svoj način različita a kad se nađemo kod mene na nekom od slavlja a dao Bog kod mene ih ima uvek se raspričamo kao da se znamo sto godina. Zanimljiva je stvar što se one ne viđaju međusobno niti komuniciraju al eto tad kad se vidimo nadoknade sve što se nisu viđale. Ja sam po prirodi mirotvorac i volim kad je sve idilično da se svi slažu međusobno i da sve savršeno funkcioniše. Šta da radim takva sam. Izvinite kome se ne sviđa 
Kad se sve skupimo imamo par njih koje redovno volimo da prozovemo ali ne na glup i bezobrazan način nego lepo da se svi iskreno i od srca nasmejemo. Svaka od nas ima svoj život i bori se sa svojim problemima ali se tada kada se okupimo najmanje priča o njima. Ja kao glavni zajebant u našem okruženju volim sve da napunim pozitivnom energijom.
Jednom prilikom mi je jedna devojka rekla da zračim pozitivnom energijom i da je retko kad posle viđanja samnom bila namrgođena.
Nije da se hvalim jer nisam baš narcis po pitanju sebe ali volim da sve dignem na noge svojom pojavom. Ne izgledom, daleko bilo, pa tad bi svi crkli od smeha samnom, hi hi.
Te moje drugarice su svaka na svoj način samnom opstale jer sam sa svakom našla neku zajedničku temu. Iako se svaka od njih ponaosob pita a šta ti majke ti pričaš sa tom i tom.
Kad smo bile manje da ne kažem baš male male ali tamo neke kad smo postale punoletne svaka od nas je imala svoje neke želje i ambicije i sve smo težile tome. Sad kad se prisećamo toga smejemo se jedne drugima.
Nas je ukupno šest drugarica i svaka je na svoju ruku luda. Elem nije da se hvalim ali ostalim pet kažu da sam ja najluđa. Zamislite udatu ženu sa troje male dece koja je u stanju da se smeje dano-noćno. Što znači da sam zadovoljna postignutim rezultatima, zar ne?
Imam dve drugarice, potrefilo su da su isto godište koje stvarno vode računa o sebi. Što znači da kad su neka okupljanja one su uvek tip-top sređene. Jedna od njih voli da koristi izraz u fulu. Pa eto citiraću je, uvek su u fulu. To znači da su pored svoje odeće, koja uvek izgleda savršeno uklopljena nasprav obuće i tašne, uvek i našminkane. Ne bitno da li je to neka skromna varijanta dnevne šminke ali molim lepo devojke su našminkane. Frizure su im uvek na zavidnom nivou i ne bitno je skroz da li je to obično vezan rep ili ravno ispresovana kosa, molim lepo frizura je frizura. Njih dve su u stanju da pričaju o modi i frizurama satima. U takvim situacijama gledamo da im ne smetamo. Obe su dobre, i stvarno su tu uvek kada mi nešto zatreba. Ako bi ih razdvojila neka to bude žena sa manjim detetom, ali za nijansu. Samo zato što sam sa njom od rođenja pa me poznaje u dušu. Ova druga i ja možda imamo i više zajedničkih tema ali ne viđamo se često. Naravno kada se vidimo ispričamo se mi o svemu i svačemu ali ne volim tip žena koje više pričaju od mene hi hi.
Treća drugarica je mirna i povučena bila i ostala. Voli da se šali sa nama, prihvata šale na svoj račun ali ceo život je staložena. Retke su situacije da se ona nešto iznervira ili da je besna. Ili je ja nisam videla u takvim izdanjima. Ne znam. U svakom slučaju sa njom najviše razmenjujem iskustva o deci. Teško je odgajati mušku decu na miran i staložen način a da nemaš podršku svog supruga. E to je njen slučaj. Ona se mučenica ubi da obrazuje i vaspita sina, onda se pojavi njen muž pusti detetu navijačke pesme i krene da urla sa njim. Dalje neću.
Četvrta drugarica je skoro dobila drugo dete, a kako ih sama čuva malo je postala i očajna. Ona je tip devojke koju nije nikada bilo sramota da radi. Od svoje osamnaeste godine je promenila dosta koje kakvih poslova što dobro plaćenih što ne. Ali se uvek borila za sebe. Najveći šok od nje je usledio kada nam je saopštila da želi da ide da radi u inostranstvo. I uspela je, ne sećam se vremenskog perioda, čini mi se da je bila godinu dana dole. Ali se vratila kući zadovoljna. A mi svi, naravno, ponosni na nju. Pošto je sva živahna i brza malo je deca sada usporavaju u smislu što je stalno zatvorena u kući sa njima, ako joj neko ne dođe ne vidi se ni sa kim. Ona mi šalje poruke podrške jer smo u sličnom sosu. Razlika je samo što ja mogu u bilo koje doba dana ili noći mami da ostavim decu i pobegnem na jedno mirno prespavano veče. Ona već ne može.
A peta mi je najjača od svih. Sa njom se uvek zajebavamo. Da ne kažem da je zajebavamo. Ona je tip devojke koja ceo život pati da bude mršavica. Nije ona debela ali jednostavno ima preddispozicije da bude sklona gojenju i u takvim situacijama šizi. Živ primer za to je njena kilaža posle porođaja. Dete joj imalo 4.600 na porođaju a ona kaže smršala sam 5 kg. Znam, smešna je. Ali dobro. Navikli smo na nju. A većih izvala od nje ni jedna od nas nije imala. Zato je ona glavna u našem okupljanju. Uvek se neko seti neke njene izvale i kako da se ne smejemo. Mislim smeje se i ona. Šta će mučenica navikla na nas blesave.
I pored svog našeg druženja ja najviše volim da svoje slobodno vreme provedem sa svojom sestrom. A o njoj u nekim od sledećih priča . . .